IV. kongres HDOD - HLZ

OKRUGLI STOL

Sa slijedećim temama:

• Nužne promjene u Zakonu o z.z.
• Zdravstveno osiguranje, utjecaj na zdravlje stanovništva i status obiteljskih doktora
• Specijalizacija obiteljske medicine, iskustva i očekivanja
• Stresnost profesije i kvaliteta života obiteljskih doktora i
• druge slobodne stručne teme

U subotu, 02.10.2004. posljednjeg dana IV. Kongresa HDOD-HLZ, u hotelu Park u Rovinju, održan je već tradicionalni «Okrugli stol» na teme kongresa.

U Okruglom stolu su učestvovali:

• Prim.mr.sc.Bruno Mazzi dr.med.,
  predsjednik HDOD-HLZ, kao uvodničar i moderator
• Damir Sviben dr.med.,
  predsjednik povjerenstva Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi za reformu PZZ.
• dr.sc.Većeslav Bergman dr.stom.,
  direktor HZZO
• Ivan Babić dr.med.,
  predsjednik HLS
• doc.dr.sc.Mladenka Vrcić-Keglević dr.med.,
  predstojnica katedre za opću/obiteljsku medicinu ŠNZ «A.Štampara»,
  M.F. u Zagrebu
• Ante Ivančić dr.med.,
  član skupštine HLK i povjerenstva za PZZ i predsjednik povjerenstva za suzbijanje zlouporabe droga Istarske županije
• prof.dr.sc. Milica Katić,
  izvanredni profesor na Katedri za opću/obiteljsku medicinu ŠNZ «A.Štampar»
  M.F. u Zagrebu
• Mile Klepo dipl.iur.,
  direktor Hrvatske udruge poslodavaca u zdravstvu

ZAKLJUČCI OKRUGLOG STOLA

Nakon kratkog uvodnog izlaganja moderatora Okruglog stola u kojem je iznesena postojeća problematika u svezi novog Zakona o z.z. i u svezi organizacije i rada u P.Z.Z., ostali uzvanici su se osvrnuli na bitne elemente svojih stručnih radova i predočili određene zaključke. Iznesena je i sindikalna problematika u našoj struci kao i stručno pravno mišljenje o nužnim zakonskim i organizacijskim promjenama u primarnoj zdravstvenoj zaštiti i Domovima zdravlja. Razvila se zatim živa diskusija u kojoj su učestvovali mnogi učesnici kongresa, nakon koje su formulirani slijedeći zaključci:

Nužne su hitne izmjene i dopune Zakona o zdravstvenoj zaštiti , kako bi se napokon formulirao stav oko organizacijskog modela kojeg treba razviti u P.Z.Z. i koji bi barem u slijedećem desetljeću bio u primjeni.

Iz Zakona je potrebno izbaciti sve sadržaje koji su zaostali prepisivanjem prijašnjih zakona , a u današnje vrijeme ih više u praksi nema ili su stručno neprimjenjivi. Zakon mora imati viziju potrebnog razvoja P.Z.Z., kao i naglašen značaj te zaštite za cijeli sustav zdravstva.

Domu zdravlja, kao temeljnoj ustanovi P.Z.Z., koja ekonomski može biti najracionalnija u sustavu zdravstva a stručno i upravno najefikasnija, nužno je vratiti osnovnu funkciju. Funkciju u planiranju, programiranju i održavanju kontinuiranosti z.z. zaduženu za provođenje i osiguranje kvalitete P.Z.Z. na svom području u svrhu zaštite prava pacijenata i ustanovu koja je jedina u mogućnosti razviti potrebne zajedničke interese i stručnu povezanost davaoca zdravstvenih usluga. Ta ustanova mora djelovati na gradskoj razini i biti dispečer financijskih sredstava prema zakupcima, privatnim ili državnim zaposlenicima u svrhu izvršenja programa zdravstvene zaštite pripadajućeg stanovništva. Sustav P.Z.Z. bez te ustanove ne može kvalitetno raditi.

Dom zdravlja mora biti vođen od strane struke i davaoca zdravstvenih usluga, jer će time postati i najsavršeniji poznati oblik grupne prakse.

Postojeći sustav zakupa potrebno je promijeniti .Ovakav vid privatizacije je pravno neodrživ i nanosi veliku štetu cijelom sustavu zdravstva. Zakupodavni odnos se pravno može odnositi na prostore i stvari ali ne i na djelatnost, pa je tu nužno uvođenje sustava koncesije, kojim bi se ugovor za pružanje P.Z.Z. ugovorenim pacijentima, sklapao sa Domom zdravlja na 6 godina koliko traje i dozvola za rad. U tome je potrebno izjednačiti privatne i državne djelatnike, a osnovni cilj mora postati izvršenje ugovorenog (preventivno-kurativno-edukativnog) programa rada za tekuću godinu. Time će se sadašnji zakupci riješiti i postojeće samovolje administracije osiguravatelja, koja stalno diktira neke nove neracionalne i stručno neopravdane uvjete rada.

Sadašnji način financiranja obiteljskih doktora, koje je nosilac sustava P.Z.Z. je neadekvatan, a izdvojenih 5% proračunskih sredstava za opću/obiteljsku medicinu, koja bi morala rješavati veći dio zdravstvene problematike stanovništva je premalo. Iz toga proizlaze niska-nestimulativna primanja i limitirana sredstva, nestimulativna sredstva za glavarine i preventivnu zaštitu.

Kako u slijedećem desetljeću naše društvo nema mogućnosti bitno povećati proračunska sredstva za zdravstvo, a naročito za P.Z.Z. nužno je krenuti ka racionalizaciji potrošnje, koja će unaprijediti djelotvornost te zdravstvene zaštite. U tu svrhu potrebno je uvesti ograničenje investicija, kontrolu potrošnje lijekova i kombinirani način plaćanja zdravstvenih usluga.

U tu svrhu treba uvesti stimulativniju glavarinu po dobnim skupinama, koja će omogućiti pokrivanje osnovnih troškova ordinacije svakog ugovornog doktora, plaćanje medicinskih zahvata sustavom usluga X cijena, plaćanje posebnih programa obvezatnih na nacionalnoj razini i fakultativnih na razini lokalne zajednice te posebno stimuliranu preventivnu zaštitu stanovništva. Razvijanje nekog drugog sustava racionalizacije u smislu jačanja konkurencije na tržištu i veće participacije pacijenata za sada nije moguće.

Stručna osposobljenost u vidu specijalizacije opće/obiteljske medicine i trajno stručno usavršavanje obiteljskih doktora je bitno za našu profesiju i jedan od uvjeta za ulaz u Europsku zajednicu. Sadašnji sustav specijalizacije je potrebno prilagoditi materijalnim mogućnostima naših liječnika. Država mora prepoznati značaj te edukacije i osigurati potrebna sredstva, jer je u njenom interesu da u slijedećih petnaestak godina svi obiteljski doktori budu specijalisti.

Sadašnje stanje, gdje su liječnici prisiljeni na snošenje dijela troškova je neodrživo. Nužno je osim toga stimulirati stvaranje sustava mentora i edukatora iz opće/obiteljske medicine na medicinskim fakultetima, kojih je sada nedovoljno, kako bi se u što kraćem roku omogućila specijalizacija što većem broju obiteljskih doktora.

Današnji sustav zdravstvenog osiguranja je nužno prilagoditi zapadnim sustavima i primijeniti racionalnija rješenja. Postojeći sustav tisuća ugovora o provođenju zdravstvene zaštite treba promijeniti. Takav sustav je naime, nemoguće kontrolirati i nemoguće ga je brzo prilagođavati prema potrebama prakse, jer ima nedovoljnu podršku struke, a to se dispečerskim sustavom domova zdravlja mnogo efikasnije može riješiti.

Struci se u budućnosti mora omogućiti zaključivanje ugovora sa više privatnih osiguravatelja, tako da HZZO pokriva samo osnovno zdravstveno osiguranje limitirano državnim proračunom.

Postojeći trend rasta zdravstvene potrošnje u sferi lijekova i skupljih zdravstvenih usluga upućuje na potrebu stručnog nadzora , koji se može obavljati samo u sklopu struke i zdravstvenih ustanova a nikako preko malobrojnih i nestručnih sada postojećih kontrolora HZZO.

Sadašnji porast vodećih uzroka smrtnosti, pokazatelji pobola koji ukazuju na sve veću prisutnost kroničnih bolesti i podaci koji ukazuju na pad kvalitete rada u P.Z.Z. nas sve više zabrinjavaju. Očito je da sustav obiteljskih doktora još nije uspostavljen, jer slobodan izbor liječnika i postojeća raspodjela pacijenata po segmentima stanovništva, zaostala iz ranijeg sustava zdravstvene zaštite to onemogućuje.

Visoki gornji limit ugovaranja pacijenata onemogućuje liječnika u pružanju kvalitetnijih usluga. Struka zato smatra da on ne bi smio biti veći od 1.500 pacijenata po liječniku, ukoliko želimo proširenje spektra rada i ponovno uvođenje preventivne zaštite, što je preduvjet za smanjenje zdravstvene potrošnje.

Želimo li porast broja kućnih posjeta i kućnog liječenja, porast postotka pregleda u ordinaciji, porast medicinskih i preventivnih zahvata, smanjenje nepotrebnih konzilijarnih pregleda i hospitalizacija, moramo liječniku osigurati dovoljno vremena da to izvrši. Veliki broj pacijenata svugdje osim na zdravstveno zaostalom i nerazvijenom području, rezultira velikim broj posjeta i posljedično niskom kvalitetom usluga.

Kvaliteta života obiteljskih doktora je ugrožena. Na to ukazuju sva istraživanja i svakodnevni primjeri iz prakse. Sve veći broj kolega napušta struku i sve više kolega pokazuje znakove sagorijevanja (psihofizičke istrošenosti) i nesposobnosti obavljanja svakodnevnih stručnih poslova.

Vidljivo je to i po sve češćim poremećajima odnosa liječnik-pacijent i poremećajima međusobnih odnosa. Slabo stimulirana i preopterećena struka nije u mogućnosti pružati kvalitetnije usluge i širiti svoj spektar rada.

Danas je samo manji broj kolega, zahvaljujući boljem osobnom materijalnom statusu i boljoj opremljenosti uz nepoštivanje postojećih propisa, uspio podići razinu kvalitete svojih usluga.

Zato plediramo za stimulativniji način financiranja i rasterećenje obiteljskih doktora u svrhu unapređenja cijelog sustava zdravstva i racionalizacije zdravstvene potrošnje.