|
Reforma
PZZ u sklopu projekta
svjetske banke i zaključaka BIS grupe
KOEFICIJENTI PLAĆANJA
PO DOBNIM SKUPINAMA
BIS-GRUPA je
željela uvesti «capitation coefficient» ili princip koeficijenta
glavarine prema teretu bolesti za pojedinu starosnu grupu populacije,
pri čemu je polazila od postavke da se predloženi koeficijenti moraju
izračunati iz sada odobrenih sredstava za pojedinu dobnu skupinu.
Pri tome nisu uvažavali da u sadašnjem zbroju koeficijenata nema
dobne skupine od 19-34, već postoji samo jedna dobna skupina od
19-65 godina .Osim toga nisu bili upoznati sa time da postoji posebno
izdvajanje za specifičnu školsku zaštitu od 50.45 kuna i da time
dodatno ruše taj dio zdravstvene zaštite svodeći ga na samo 90,
97 kuna od postojećih 103, 58+50, 45 ili ukupno 154, 03 kune. Sadašnje
smanjenje vrijednosti boda koje je HZZO uveo zbog svojom krivnjom
izazvanog manjka sredstava (nije krenulo dopunsko osiguranje na
račun kojeg je smanjen budžet za zdravstvo za oko 1, 2 milijarde
kuna), već je maksimalno produbilo financijsku krizu cijelog sustava
zdravstva.
Primjene li se u postojećem sustavu predloženi koeficijenti BIS
grupe izazvat će se momentalna financijska paraliza cijele P.Z.Z..
Iz tablice je vidljivo da će najviše biti zakinute dobne skupine
od 7-65 godina koje predstavljaju većinu pacijenata u oko 2119 ordinacija
opće medicine u PZZ. Većina tih ordinacija je i sada bila zakinuta
i prisiljena na poslovanje na rubu izdržljivosti, zbog slabo plaćenih
dobnih skupina i manjeg broja pacijenata što je posljedica nasilne
privatizacije u postojećim ordinacijama po radnim organizacijama
i školama .Naime kako prije privatizacije nije provedena nužna ravnomjerna
disperzija stanovništva po mjestu stanovanja, većina ordinacija
je kod nas krenula u privatizaciju u zatečenom stanju sa segmentom
populacije, koju je imala u skrbi, pa danas imamo ordinacije sa
samom školskom djecom, ordinacije sa studentima, ordinacije sa radnicima
kojeg bivšeg poduzeća, ordinacije domaćica, umirovljenika itd.,
a najmanje ordinacije sa kompletnim stanovništvom jednog područja.
Jedino su seoske, dislocirane i otočke ordinacije ostale pošteđene
od toga.
Zahvaljujući boljoj plaćenosti dobne skupine starijih od 65 godina,
ordinacija sa 900 takvih pacijenata ima ista sredstva kao ordinacija
sa 2100 školske djece od 7-18 godina.
Kakvo je stanje u ordinacijama sa manjim brojem pacijenata, ne treba
opisivati, već je dovoljan podatak da si preko 50% timova opće medicine
u našoj zemlji ne može podijeliti plaću po kolektivnom ugovoru(31%
ima primanja manja za 1-25% od potrebnih, a 46% ima primanja manja
za 25-90% od potrebnih).Jasno je da pri tako nestimulativnom financiranju
ne možemo očekivati kvalitetan rad, a liječnici da bi preživjeli
prisiljeni su naplaćivati i one usluge koje bi za sve pacijente
u PZZ trebale biti besplatne i time kršiti postojeće propise.
Takva situacija u načinu financiranja koju imamo već duži niz godina
dovela je do P.Z.Z. koja se kreće u «circulus viciosusu» i generira
sve teže stanje u zdravstvu.Za 30% su se smanjile usluge u PZZ,
ali se za toliko povećalo opterećenje polikliničko konzilijarne
službe i bolnica a isti je skok zabilježen i u potrošnji lijekova.
H.Z.Z.O. umjesto da je pokušao popraviti postojeće stanje, samo
financijski prati i produbljuje krizu, izdvajajući iz godine u godinu
sve manje sredstava za P.Z.Z., kojoj je budžet 2001.god. dosegao
16, 5% ukupnih izdvajanja za zdravstvo (od ranijih 22-25%).
Jasno je da ukoliko sada želimo izvesti reformu i aktivirati PZZ
na veći spektar rada i time dovesti do rasterećenja skuplje polikliničko-konzilijarne
i bolničke zaštite, moramo tu strukturu stimulirati, poštujući
tri osnovna faktora.
- Primarno
je financijska stimulacija, koju možemo izvesti samo na način da
uvedemo stimulativni sustav plaćanja i omogućimo tom liječniku dodatnu
zaradu kako bi spriječili sadašnje stanje u kojem većina timova
nema dovoljna sredstva i zbog toga niti da hoće ne može pružati
veći spektar usluga, naročito onih usluga koje su vezane za povećanje
materijalnih troškova. Dakle, uvođenje sustava glavarina + cijena
puta usluga za intervencije+ posebno plaćeni preventivni programi.
- Drugi omeđujući faktor je edukacija kadra, koja
je nedovoljna za nužan skok u spektru i kvaliteti rada, pa je potrebno
hitno ponovno uvesti specijalizaciju kao uvjet rada u PZZ i školovati
i doškolovati cjelokupni kadar na teret države.
- Treći uvjet je stvaranje povoljnijih uvjeta rada,
gdje se država mora pobrinuti ako se već odlučila za privatizaciju
da se putem kredita omogući svakom liječniku izgradnja i opremanje
vlastitog prostora ili otkup dijelova Doma zdravlja gdje za to postoje
uvjeti(dislocirani punktovi, depandanse itd., kako bi se izbjeglo
miješanje privatnog i državnog vlasništva u jednoj zgradi).Pri tome
treba voditi računa da se centralna zgrada u kojoj su smješteni
svi navedeni sadržaji Doma zdravlja oslobode od zakupaca i dvojnog
vlasništva.
ŠTO SE I KAKO, OD PRIJEDLOGA
BIS GRUPE MOŽE PRIHVATITI
- Prijedlog
koeficijenata
(capitation coefficient) može se prihvatiti jedino ukoliko se
budžet za P.Z.Z. poveća, najmanje za 10% godišnje u slijedeće
3 godine i vrijednost osnovnog koeficijenta 1, 0 ne bude ispod
150 kuna. Niža vrijednost može jedino doći u obzir ako se definira
košarica usluga u P.Z.Z. t.j. limitiraju prava pacijenta po broju
i spektru usluga i time se omogući naplata usluga iznad tog osiguranog
limita.
- Prijedlog
raspodijele ugovornih financijskih sredstava
(na 74 % bazične glavarine, 22% performance targets-definiranih
preventivnih i drugih ciljeva i 4% sredstava za edukaciju).Primjenjiv
je jedino ako se sredstva povećaju, tada bi takva podjela bila
stimulativna inače ona može dovesti do još veće krize.
- Prijedlog
administrativnog rasterećenja
sa receptima za 3 mjeseca terapije, pravu na 3x4 dana bolovanja
na godinu bez konzultacije liječnika, pisanje uputnih pisama umjesto
uputnica. Svi ti prijedlozi zahtijevaju niz zakonskih promjena
da bi ušli u primjenu(povećanje pakovanja lijeka, generičko propisivanje
lijeka, novi obrasci itd.), pa su zbog toga nesigurni. Osim toga
uputno pismo povećava a ne smanjuje administriranje.
- Prijedlog
da jedini nosilac opće prakse bude specijalista obiteljske medicine
i da završeni liječnik sa stažom postane liječnik sekundarac,
koji nema pravo na samostalni rad a da ginekolozi i pedijatri
koji se ne žele dospecijalizirati za opću medicinu pređu u bolnice.
Taj je prijedlog moguće provesti samo na temelju izmjene postojećih
zakona nakon prijelaznog razdoblja u kojem se mora riješiti sustav
zapošljavanja u hitnoj pomoći, turističkim ordinacijama i sustav
zamjena .Dakle, to dolazi u obzir tek kad se specijalizira potreban
broj kadrova.
- Reorganizacija
PZZ na Grupne
prakse, reformirane Domove zdravlja i Zavode za javno zdravstvo
je idejno prihvatljiva, no za sobom povlači niz zakonskih promjena
i nužno prijelazno razdoblje od najmanje desetak godina da bi
se takav sustav u potpunosti implementirao. Preduvjet je specijaliziranje
cijelog kadra, za što je potrebno najmanje 10 godina i formiranje
grupnih praksi, za koje se liječnici moraju dobrovoljno odlučiti.
Grupne prakse iziskuju udruživanje većeg broja
liječnika na jednom području sa jednim žiro računom, dogovornim
reguliranjem plaća, izborom rukovodioca takve prakse, administracijom
i svim ostalim sadržajima koje jedna mala ustanova mora imati.
Reformirani Dom zdravlja kojeg BIS grupa teško
akceptira, jer ga dovoljno kao funkcionalnu ustanovu ne poznaje(oni
zamišljaju neki Community health centre-organisation na gradskoj
razini kao socijalno-preventivnu ustanovu) imao bi preventivne
sadržaje važne za lokalnu zajednicu(grad i nekoliko pripadajućih
općina), kao što su patronažna služba i kućna njega, palijativna
skrb, socijalna skrb, mentalno zdravlje, preventivna školska medicina,
medicina rada, medicinska dijagnostika, hitna pomoć i sanitetski
prijevoz, te opskrba lijekovima, fizikalna terapija i HE služba
s DDD mjerama. Dakle, objedinjavao bi sve preventivne djelatnosti
važne za jednu zajednicu, koje grupna praksa nije u mogućnosti
obavljati, jer djeluje na neodređenom području i sa izabranom
populacijom. Taj Dom zdravlja bi djelomično bio financiran iz
sredstava HZZO-a, gradova, općina i Županije. On osim toga mora
biti vezan na lokalnu zajednicu, rješavanje lokalne zdravstvene
problematike i planiranje potrebnih preventivnih zdravstvenih
aktivnosti na lokalnoj razini.
- Prijedlog
novog sustava plaćanja
u kojem se plaća ugovoreni posao a ne timovi može saživjeti tek
nakon uvođenja grupne prakse, pa zato do tada treba omogućiti
rad samostalnim timovima, jer inače postoji opasnost urušavanja
sustava. Osim toga na mnogim područjima u Hrvatskoj nije moguće
organizirati grupne prakse jer postoje samo samostalni dislocirani
timovi, kojima će se morati omogućiti opstanak. Dakle stimulacija
grupne prakse ne smije ugroziti financijski opstanak liječnika
pojedinca.
- Prijedlog
potreba za liječnicima u PZZ
u kojem navode da ih je potrebno oko 2800(sada imamo 1374 nespecijalizirana
liječnika i 1310 specijalista od čega je 745 specijalista opće
medicine)koristan je jedino ako se prosječan broj pacijenata po
liječniku smanji barem na 1500, makar bi stručni optimum bio 1200.S
druge strane BIS grupa navodi neke njihove standarde maksimuma
pacijenata po dobnim skupinama, koji bi za skupinu do 7 god. bio
1316 pacijenata, za 7-18 god.-3318 pacijenata, za 18-34 god.-3330,
od 35-64 god.-3060 i za one iznad 65 god.1056 pacijenata. Takvi
su standardi primjenjivi samo na općoj populaciji ali su stručno
neopravdani u našim ordinacijama sa segmentom populacije, jer
tu naime gornja granica sada ne smije prelaziti 2000 pacijenata
a realno ne bi smjela biti viša od 1700 pacijenata. Osim toga
ti njihovi parametri polaze od ekonomske računice bez stručnog
opravdanja. Ti parametri su osim toga vrlo bitni jer upravo o
njima najviše zavisi podizanje kvalitete PZZ, naime ordinacije
sa 50 pacijenata pred vratima nikad neće moći raditi kvalitetnije.
- Prijedlog
o hitnom uvođenju edukacije,
prihvatljiv je jedino ako ta edukacija ide u smislu specijalizacije
opće medicine, u sklopu koje treba razraditi dopunske programe
za druge specijaliste u PZZ, koji se odluče prijeći u obiteljske
doktore. Osim toga nužno je godišnje specijalizirati i do specijalizirati
barem 200 liječnika za što će biti potrebno pripremiti dovoljan
broj predavača i mentora na terenu.
SA ČIME SE MOŽE
ODMAH KRENUTI
- Smanjenjem
administrativnog opterećenja
a) smanjiti broj podataka koje moramo u ordinaciji
prikupljati i evidentirati
b) smanjiti broj dolazaka pacijenata po recepte
s promjenom receptnog obrasca sa mogućnošću popisivanja za 3 mj.
- Financijskom
stimulacijom rada
a) 10% povećanjem vrijednosti postojećih koeficijenata
u glavarini
b) primjenom sustava capitation coefficient 74%
za redovan rad, 22% za plaćanje određenih ciljeva i 4% za edukaciju.
c) dodatno stimuliranje male kirurgije i intervencija
do 2000 kuna mjesečno po timu, plaćeno sustavom usluga puta cijena,
čime bi se odmah direktno rasteretile bolnice.
- Reorganizacijom
Zavoda za javno zdravstvo i Domova zdravlja
a) iz ZZJZ¸ potrebno bi bilo sve zdravstvene
sadržaje premjestiti u Domove zdravlja a ustanovu pripremiti za
nadzornu i planersku funkciju u PZZ.
b) U Domovima zdravlja okupiti sve preventivne
sadržaje važne za zajednicu i srediti način financiranja tih ustanova
putem gradskih, općinskih i županijskih proračuna i iz sredstava
HZZO.
- Omogućavanjem
izdvajanja zakupaca u privatne prostore
Putem kredita, omogućiti izgradnju novih prostora za grupne prakse
i novih ordinacija te pravno omogućiti otkup dislociranih punktova
i zasebnih zgrada u sastavu Doma zdravlja, čime bi se izvršilo
izdvajanje privatnog od državnog prostora.
Na kraju možemo
zaključiti da BIS grupa nema dostatna saznanja o razvoju naše zdravstvene
službe i transformacijama kroz koje je prošla te posljedicama tih
raznih reformi. Oni pokušavaju implementirati sustav koji je prihvatljiv
za zemlje koje nisu imale nikakvog sustava primarne zdravstvene
zaštite. Svoje argumente zidaju na nekim našim lošim zdravstvenim
pokazateljima ne vodeći računa o ratnim zbivanjima, tranzicijskim
teškoćama i sustavu koji je zadnjih desetak godina iznimno loše
vođen. Osim toga ne vode računa o tome da su liječnici PZZ loše
stimulirani i kontrolirani i da primarno taj problem treba riješiti.
Naš je prijedlog da se usprkos njihovom insistiranju na prihvaćanju
svih predloženih elemenata prihvate samo oni elementi koji neće
voditi ka pogoršanju već i tako lošeg financijskog stanja većine
naših liječnika. Dakle, ulaziti u reformu postepeno i uvijek stimulativno
a ne represivno, jer za to u sadašnjoj situaciji nema mjesta. Naš
bi prijedlog svakako bio da se istovremeno razvije sustav kontrole
praćenja i analize u Zavodu za javno zdravstvo, jer ćemo jedino
na egzaktnim pokazateljima moći ispravljati pogreške. Našim liječnicima
treba stimulacija za rad, osjećaj nadzora nad izvršenim radom kao
i osjećaj vrednovanja i nagrađivanja izvršenog, kako bi se izvukli
iz postojećeg stanja bespomoćnosti i stručne napuštenosti.
Predsjednik
HDOD
Prim.mr.sc.dr.Bruno Mazzi
|